ŠPIJUN IZ PRVOG LICA

Figura usamljenog jahača koji s uzvisine posmatra prostor pred sobom u namjeri da sagleda vlastito mjesto u njemu, kao i sve ono što bi moglo da predstavlja pretnju, jeste vestern arhetip koji nepogrešivo uokviruje lik i djelo Sema Šeparda… Teško je svesti takav život na nekoliko pasusa, na vikipedijsko nabrajanje onoga što je snimio i objavio, na Pulicerovu nagradu i nominaciju za Oskara. Jedno je sigurno – vremenski luk, od dana kada izgladnjeli Stiv Rodžers u
Njujorku donira svoju krv da bi mogao da kupi čizburger, do dana kada Sem Šepard diktira poslednje rečenice Špijuna iz prvog lica, opasuje punoću, dosljednost vlastitom osjećaju za jezik i stvarnost, uronjenost u istinsku emociju, ma kako bolna ona bila.