Dva autora Estetike filma, Žak Omon i Mišel Mari, ponovo su se udružili da daju jasnu i konciznu analizu pojedinih filmova snimljenih posle 1970. godine, uglavnom u Francuskoj i SAD. Bez ambicija da kreiraju univerzalni metod koji omogućava analizu bilo kog filma, autori su nastojali da opišu i komentarišu najbolje analize i da iz njih izvuku metodološki pristup. Nakon definisanja analitičke analize i predstavljanja određenog broja praktičnih instrumenata, ovo djelo pristupa takozvanoj „tekstualnoj” analizi, narativnoj analizi primijenjenoj na film, analizi slike i zvuka; ono proučava odnose između analize i naracije i bavi se osnovama te vrste istraživanja. Svako poglavlje u knjizi opremljeno je posebnom bibliografijom i bogato je ilustrovano.