Ako se po jutru dan poznaje, čovjek se prepozna po svojoj prvoj knjizi. Prva knjiga se voli i pamti. Prva knjiga nas čuva i štiti, posebno, ako je to ona knjiga iz koje smo naučili i prva slova. Iskreno, mislim da je prva knjiga mnogih od nas upravo ova, koja je opet sa nama, plavi Bukvar čiji su autori Vojislav Obradović i Jagoš ?uč, lijepa i mila knjiga zbog koje smo bili i odvažni i važni i slovesni i snažni. Našeg plavog Bukvara već decenijama nema u đačkim torbama i na klupama đaka prvaka širom Crne Gore. Ne možemo reći da je takvu stihiju počinilo vrijeme, a u ovom slovu, nećemo da optužimo ni ljude koje bi nazvali krivcima. Važno je da se Bukvara neko sjetio, i da se Bukvara sjećamo. Važno je što je on i dalje pun ćirilice: svih 30 slova, plemenit i topao, sa istim divnim ilustracijama koje pamtimo. Važno je da je izdavačka kuća Zlatna Gora iz Nikšića sa našim autorima, Obradovićem i ?učom, s radošću dogovorila ovaj vrijedni projekat i zbog toga čestitamo Mariji Nenezić i našim dragim prijateljima, Voju i Jagošu. Milica Bakrač