Kraj je početak a početak kraj, jer nema dovoljno tijesnog pakla za junake ove uzbudljive i na momente zastrašujuće priče. Uvlačeći ih u vrtlog bijesa, gradeći svoj narativni mozaik, Marko Šelić u drugom dijelu HIGIJENE NESEĆANJA opravdava naslov i kroz sada već prepoznatljivu fragmentarnu strukturu nudi čitaocima odgovore, ne bi li postavio nova pitanja. Jer, izgleda da nema bjekstva od sjećanja, a šta je tačno na kraju, zašto HIGIJENA NESEĆANJA vída, koliko je istinski tanka linija između dobra i zla i šta je zaista stvarnost a šta košmar– saznaćete ako pročitate ovu knjigu. Nakon toga, možete sjesti na Rubikovu stolicu, zapaliti cigaretu i otvoriti flašu, te sačekati da zveri koja je u vama popusti pažnja. A onda je upucati, ili pustiti napolje.