„Mara milosnica“ (1926) jedna je u nizu Andrićevih pripovjedaka o kobnosti ljepote i zlu kojem je njen nosilac izložen. Veli paša, glavni komandant turske vojske u Bosni, ugledao je Maru u prolazu, u pekari njenoga oca, i u izvijenom djevojačkom tijelu prepoznao najmoćniji trenutak ženske ljepote. Posle pašinog naređenja da mu se čeljade dovede, Mara, kći turske naložnice, i sama to postaje. Živjeći odvojena od svijeta, nedovoljno zrela da sagleda tragičnost svog položaja, Mara se navikavala na gospodarevo prisustvo i običaje. Ali kada paša napusti grad i sa sobom povede služinčad i životinje, on ne vodi i svoju milosnicu. Ostavši bez skloništa Mara spoznaje pravu prirodu svijeta. Tobož zbrinuta u jednoj od bogatijih hrišćanskih kuća, o čemu dalje kazuje proza O starim i mladim Pamukovićima (1948), ona shvata koliko mračnih nagona i nesrećnih priča iz prošlosti krije ta naizgled ugledna porodica i koliko zla čovjek čovjeku može nanijeti.