Nesumnjivo je da je knjiga Pamćenje i samozaborav Bojana Jovanovića rezultat istraživanja fenomena memorisanja i zaboravljanja u tradiciji i kulturi srpskog naroda, u čijim predanjima otkrivamo kako se taj narod odnosio prema bitnim istorijskim događajima i ličnostima i kako je uspostavljanjem određenih narativa kao stabilizatora memorije kreativno pamtio svoju prošlost. […] U tom kontekstu i pamćenje onog što se nije dogodilo ima važnost psihološke, socijalne i duhovne činjenice, čije je značenje udaljeno od tumačenja koje sadržaj ispričanog poistovjećuje sa stvarnošću. Vjera u njenu istinitost ima snagu autoriteta tradicije koja se prenosi generacijama i potvrđuje identitet kolektiva. Kao što jezik pamteći našim zaboravom postaje primarno naša najsloženija kulturna tvorevina, tako i u kolektivnoj memoriji preovladavanje fiktivnog potvrđuje značaj kreativnog pamćenja kao duhovne vertikale... * * * Ova knjiga je informativna, analitična, multidisciplinarna, naučno promišljena, otrežnjujuća i gorka u pouci. [...] Ona je na posredan način gorka u stavu i zaključku da od istorije nismo naučili mnogo i da ponavljačima koji su padali na tom važnom ispitu nije naklonjena budućnost. [...] Knjiga Pamćenje i samozaborav Bojana Jovanovića jeste slojevita, prizmatična i mudra, pa zato može da bude i koristan putokaz na raskršćima vremena. Petar Pijanović Knjiga Bojana Jovanovića Pamćenje i samozaborav predragocjena je za savremeno srpsko društvo, srpski narod i srpsku kulturu. U njoj autor, strpljivo i skrupulozno, inventarišući sve naše griže i muke, daje presjek našeg sjećanja i našeg zaborava, odnosno samozaborava... On je, ukazujući na mnogolike i mnogobrojne figuracije našeg sjećanja i (samo)zaborava, nagovijestio, isijavajući zrake utjehe i pouke, jezgrom vlastite egzegetske kristalizacije, da voljeti svoj narod ne znači laskati mu, ili kriti njegove slabosti, već ih, naprotiv, odvažno iznositi i boriti se protiv njih. Selimir Radulović