„Dragoslav Mihailović kroz usta i dušu radnice i mučenice Petrije Đorđević, glavne junakinje, priča o ljepoti i muci čovjekovoj na zemlji, ali tako ispričanoj i s takvim jezičkim amalgamom izvedenoj, da joj nema premca u novijoj srpskoj prozi.“ Slobodan Selenić „Kao i sve drugo u Petrijinom vencu, i humor postoji isključivo u određenom govoru, koji odudara od književne norme... Apsorbujući iskustva šire književne kulture, u kojoj je i jedan tako veliki pjesnik patnje i milosti kakav je bio Fjodor Dostojevski, Dragoslav Mihailović je na nov način prišao našoj tradiciji i umio je da otkrije u građi udaljenoj od književno normiranih prostora prave književne mogućnosti.“ Ljubiša Jeremić