Patnja je sastavni dio života. Zajedno sa radošću i uzbuđenjem, ona prožima naše postojanje dok prelazimo put od dietinjstva, preko zrelog doba do starosti. Prati nas u svim razvojnim razdobljima i na svakoj prekretnici u sazrijevanju. Ova knjiga se bavi patnjom koja je neadekvatna, nepotrebna, prekomjerna, patološka i izlječiva. Ona nastoji da istakne višestruke načine na koje se susrećemo s patnjom u kliničkim i socijalnim situacijama. Knjiga navodi šest takvih „izvora patnje“. Prva tri, konkretno: strah, pohlepa i krivica, dovode do lične patnje te osobe, mada i to ima izvjesne interpersonalne posledice. Druga tri – obmanjivanje, izdaja i osveta – dovode do patnje drugih, iako i u njima ima subjektivnog bola same osobe. Pri objašnjavanju kompleksnosti ovih šest izvora patnje pokušao sam da obradim fenomenološki, razvojni i sociokulturološki aspekt svake emocije. Gdje god je to bilo moguće, uključio sam značajne informacije iz srodnih oblasti, kao što su antropologija, sociologija, etologija i nauke koje se bave evolucijom. Uključio sam i primjere iz književnosti, kao i kliničke vinjete, da bih istakao nijanse kod straha, pohlepe, krivice, obmanjivanja, izdaje i osvete. Moj cilj je da pomognem kliničarima da saosjećaju sa ovim složenim ljudskim iskustvima, prepoznaju ih u okviru ose transfer-kontratransfer i svojim pacijentima pomognu da ovladaju sopstvenim ponašanjem i podstaknu dominaciju njihovog Ja.