„Neke stvari su u našoj moći, druge nisu. U našoj moći su mišljenje, nagon, želja, zazor, ukratko – sve što je naše djelo. U našoj moći nisu: tijelo, posed, ugled, položaj, ukratko, sve što nije naše djelo. … Ako žudiš za onim što nije u našoj moći, bićeš nužno nesrećan“. Epiktet Epiktetovi „Razgovori“ spadaju među najuticajnije stoičke spise, a svakako je najznačajniji sačuvani stoički spis pisan na grčkom, pored „Samom sebi“ Marka Aurelija, budući da spisi mnogih grčkih stoičkih filozofa (Zenona, Hrisipa) nisu sačuvani. U njima se izlažu temeljni etički principi stoicizma u formi koja bi trebalo da pomogne ljudima da ih lakše primijene u praksi i koriste kao osnovu za vođenje vrlog, spokojnijeg i srećnijeg života. „Razgovore“ otuda odlikuje živahna neformalnost i prožeti su brojnim anegdotama, slikovitim primjerima i dijalozima. Njihova važna poruka jeste da naša sreća zavisi od nas i da svako od nas ima sposobnosti da, uz pomoć refleksije, uvida i napornog rada, postigne taj cilj. Nisu same stvari ono što nas onespokojava, nego mišljenja koja o njima tvorimo. A samo ta mišljenja možemo da kontrolišemo. Da bi se postigla mudrost i spokojstvo, potrebno je odustati od želje da se promijene stvari koje nisu u našoj moći. Otuda bi, prema Epiktetu, pre trebalo promijeniti svoje želje nego poredak svijeta („Ne želi da ono što se događa događa kako ti želiš, nego želi da stvari dođu kako dolaze i bićeš spokojan“).