U posljednjih dvadesetak godina, sve veći dio socijalne komunikacije odvija uz samo minimalno učešće ljudskog tijela. Milioni ljudi se druže, povjeravaju, uče, igraju se i zaljubljuju najčešće koristeći samo svoje oči i vrhove prstiju u procesu primanja i slanja informacija u tehnološki svijet koji im je nedokučiv i socijalnu realnost koja im izgleda bezgranično. Sve je više robota sposobnih za ono što smo koliko juče smatrali nezamislivim – uključujući pružanje seksualnih usluga. Očekivano, ovakva situacija je iz korijena promijenila odnose među generacijama, rodovima, poslodavcima i zaposlenima, dovodi u pitanje moralna shvatanja i udžbenike psihopatologije, zahtijeva nova rješenja za vaspitanje, obrazovanje i brak. Svim ovim temama, bavi se knjiga Sami, zajedno.