„Razmatranja o samom sebi je dnevnik Marka Aurelija, rimskog cara i posljednjeg velikog predstavnika stoičke filozofije, u kome je car naslikao intimnog sebe, kao onaj umjetnik što potomstvu ostavlja svoj portret. Ono što najviše zrači iz toga dnevnika, koji nije drugo nego monolog iz tragedije velikog srca, jeste iskrenost carevih sopstvenih osjećanja. Šta su bolovi napravili od njega kao čovjeka, muža, roditelja i cara, a šta je on kao mudrac napravio od bolova! Sve što je car-filozof pisao o životu i ljudskoj bijedi zadahnuo je osjećanjima koja je sam njegovao. Vidna je sumnja koja često izbija iz njegova vjerovanja, vidan je bol koji je bolovao u časovima sumnje, napor da razumom stečene misli pomiri s vjerom u svom osjećanju, kao što je vidna i vjera u nepobjedivost ljudskog uma, koji ga spašava od asketske suvoće, kvijetizma i očajanja.“ – Miloš N. Đurić