Ova knjiga pokazuje da ukoliko želi da dostigne dublje, obuhvatnije i smislenije razumijevanje ljudskih bića i izbegne ćorsokake trivijalnih empirijskih podataka, psihologija mora da uvaži značaj koji za razumijevanje čovjeka imaju filozofija, istorija i umjetnost, oblasti koje akademska psihologija uglavnom vidi kao smetnju spoznavanju „prave“ prirode čovjeka. Stoga, ova knjiga, iako prvenstveno namijenjena psiholozima i studentima psihologije, može da bude zanimljiva i korisna i čitaocima koji dolaze iz oblasti drugih društvenih i humanističkih nauka.
