Knjiga Svakodnevni život Frojda i njegovih pacijenata belgijske književnice i psihoanalitičarke Lidije Flem, nije klasična biografska studija i nije joj cilj samo da pruži uvid u mnoštvo detalja koji se odnose na Frojdov život, život njegove porodice, prijatelja i pacijenata. Ona vješto selektuje brojne podatke iz privatnog života (Frojd je za sobom ostavio preko 2000 pisama) i fokusira se na one koji ponajbolje osvjetljavaju razloge zbog kojih je Frojd postavljao određena pitanja i pokušavao da na njih odgovori. „Ako postoji neko ko vlada svakodnevicom, to je sigurno Sigmund Frojd. Ko bi osim njega izabrao svakodnevni život kao predmet naučnog poduhvata? Znalac koji i dalje vjeruje u nauku, ali se ne boji da bude na margini zvaničnih krugova, izabrao je smijeh i san, zaboravljanje i grešku, djetinjstvo i čudesno, uzbuđenje i iluziju, ostajući privržen banalnim stvarima svakodnevice, svima dobro znanim sitnicama, da bi iza njih otkrio novu istini i novu mudrost. Sigmund Frojd nije stvorio svoje djelo iscrtavajući zvijezde, premjeravajući lobanje ili predviđajući velike ekonomske skokove, već osluškujući nečujno, stidno i neusklađeno u ljudskim bićima, a pijre svega u samom sebi. Osmislio je teorijsko djelo na osnovu sopstvene intimnosti. Poput pjesnika ili romanopisca, govori nam o potki svojih dana i noći, o svemu onom što se obično smatra ‘beznačajnim’, u kojima traži, naučnički, tragove jednog drugog svijeta o kojem postavlja hipotezu: psihička stvarnost, stvarnost je nesvjesnog. Takođe, govoriti danas o sitnicama iz života Sigmunda Frojda i njegovih posjetilaca u Bergase (Berggasse) broj 19, ne svodi se samo na oslikavanje diskretnog i očaravajućeg ambijanta uskog kruga Bečlija i stranaca koji posjećuju Beč na razmeđi vijekova. Jer upravo iz njihovih svakodnevnih života, snova, ljubavi i zebnji rođena je psihoanaliza. Prošao je čitav vijek otkako je jedan neobičan doktor od svog privatnog života načinio ulog istraživanja za koje je želio da bude naučno, kao i ulog moći riječi, oruđa izlječenja. Nesvjesni pokret, u brzini izgovorena riječ, neracionalna misao, neočekivano poređenje stvari – nesvjesno se čita tamo gde obično vidimo samo igru slučaja, nepovezanost i izvitoperenost. Od tada, nisu više posredi anegdote i ‘pričice’ već snaga novog znanja, rođenog iz svakodnevice.“