- Izdavač:KARPOS
- Pisac:Lidija Flem
- ISBN:9788664351539
- Format:21 cm
- Mjesto izdanja:Beograd
- Pismo:Ćirilica
- Povez:Broš
17.10 €
19.00 €
Knjiga Svakodnevni život Frojda i njegovih pacijenata belgijske književnice i psihoanalitičarke Lidije Flem, nije klasična biografska studija i nije joj cilj samo da pruži uvid u mnoštvo detalja koji se odnose na Frojdov život, život njegove porodice, prijatelja i pacijenata. Ona vješto selektuje brojne podatke iz privatnog života (Frojd je za sobom ostavio preko 2000 pisama) i fokusira se na one koji ponajbolje osvjetljavaju razloge zbog kojih je Frojd postavljao određena pitanja i pokušavao da na njih odgovori.
„Ako postoji neko ko vlada svakodnevicom, to je sigurno Sigmund Frojd. Ko bi osim njega izabrao svakodnevni život kao predmet naučnog poduhvata? Znalac koji i dalje vjeruje u nauku, ali se ne boji da bude na margini zvaničnih krugova, izabrao je smijeh i san, zaboravljanje i grešku, djetinjstvo i čudesno, uzbuđenje i iluziju, ostajući privržen banalnim stvarima svakodnevice, svima dobro znanim sitnicama, da bi iza njih otkrio novu istini i novu mudrost.
Sigmund Frojd nije stvorio svoje djelo iscrtavajući zvijezde, premjeravajući lobanje ili predviđajući velike ekonomske skokove, već osluškujući nečujno, stidno i neusklađeno u ljudskim bićima, a pijre svega u samom sebi. Osmislio je teorijsko djelo na osnovu sopstvene intimnosti. Poput pjesnika ili romanopisca, govori nam o potki svojih dana i noći, o svemu onom što se obično smatra ‘beznačajnim’, u kojima traži, naučnički, tragove jednog drugog svijeta o kojem postavlja hipotezu: psihička stvarnost, stvarnost je nesvjesnog.
Takođe, govoriti danas o sitnicama iz života Sigmunda Frojda i njegovih posjetilaca u Bergase (Berggasse) broj 19, ne svodi se samo na oslikavanje diskretnog i očaravajućeg ambijanta uskog kruga Bečlija i stranaca koji posjećuju Beč na razmeđi vijekova. Jer upravo iz njihovih svakodnevnih života, snova, ljubavi i zebnji rođena je psihoanaliza. Prošao je čitav vijek otkako je jedan neobičan doktor od svog privatnog života načinio ulog istraživanja za koje je želio da bude naučno, kao i ulog moći riječi, oruđa izlječenja. Nesvjesni pokret, u brzini izgovorena riječ, neracionalna misao, neočekivano poređenje stvari – nesvjesno se čita tamo gde obično vidimo samo igru slučaja, nepovezanost i izvitoperenost. Od tada, nisu više posredi anegdote i ‘pričice’ već snaga novog znanja, rođenog iz svakodnevice.“
„Ako postoji neko ko vlada svakodnevicom, to je sigurno Sigmund Frojd. Ko bi osim njega izabrao svakodnevni život kao predmet naučnog poduhvata? Znalac koji i dalje vjeruje u nauku, ali se ne boji da bude na margini zvaničnih krugova, izabrao je smijeh i san, zaboravljanje i grešku, djetinjstvo i čudesno, uzbuđenje i iluziju, ostajući privržen banalnim stvarima svakodnevice, svima dobro znanim sitnicama, da bi iza njih otkrio novu istini i novu mudrost.
Sigmund Frojd nije stvorio svoje djelo iscrtavajući zvijezde, premjeravajući lobanje ili predviđajući velike ekonomske skokove, već osluškujući nečujno, stidno i neusklađeno u ljudskim bićima, a pijre svega u samom sebi. Osmislio je teorijsko djelo na osnovu sopstvene intimnosti. Poput pjesnika ili romanopisca, govori nam o potki svojih dana i noći, o svemu onom što se obično smatra ‘beznačajnim’, u kojima traži, naučnički, tragove jednog drugog svijeta o kojem postavlja hipotezu: psihička stvarnost, stvarnost je nesvjesnog.
Takođe, govoriti danas o sitnicama iz života Sigmunda Frojda i njegovih posjetilaca u Bergase (Berggasse) broj 19, ne svodi se samo na oslikavanje diskretnog i očaravajućeg ambijanta uskog kruga Bečlija i stranaca koji posjećuju Beč na razmeđi vijekova. Jer upravo iz njihovih svakodnevnih života, snova, ljubavi i zebnji rođena je psihoanaliza. Prošao je čitav vijek otkako je jedan neobičan doktor od svog privatnog života načinio ulog istraživanja za koje je želio da bude naučno, kao i ulog moći riječi, oruđa izlječenja. Nesvjesni pokret, u brzini izgovorena riječ, neracionalna misao, neočekivano poređenje stvari – nesvjesno se čita tamo gde obično vidimo samo igru slučaja, nepovezanost i izvitoperenost. Od tada, nisu više posredi anegdote i ‘pričice’ već snaga novog znanja, rođenog iz svakodnevice.“
Nema komentara