TU REČE BAHI

Tu, reče Bahi je roman ispričan u jednoj rečenici. Neopterećen velikim slovima, tačkama i gramatičkim predasima, svojom formom svjedoči o prirodi sećanja i onog kolektivnog, lažno neintimnog sjećanja koje nazivamo istorija.

Smješteni u jedan kamion, Bahi i narator ovih nezaustavljivih misli – unuk izvjesnog Malisija, Bahijevog poslodavca i prijatelja iz prošlosti, voze se alžirskim drumom. Putem koji vodi kroz prošlost i sadašnjost, prije i nakon proglašenja nezavisnosti, spajajući utiske i krvave slike koje su zemlju potresale u šezdesetim, a onda ponovo dvehiljaditih, oni ispisuju povijest jedne zemlje, ali i jednog prijateljstva. Ove dvije niti prepliću se ne samo u vremenu i prostoru, već i u zajedničkim sadržaocima: suprotnostima na kojima počivaju, smjenama smijeha i razmirica, varljivosti sjećanja prošlih vremena.

Čitanje romana Silvena Pridoma je poput ronjenja na dah. Rastrzani između panike od sekundi koje nam izmiču i nestaju i ušukanosti vodom u koju smo se sakrili, prizor pred nama postaje najkraći i najduži na svijetu.