U kasno ljeto je moćan roman o besmislenom ratu i besmislenim smrtima. O ubijenoj djevojčici i njenoj prijateljici, o bezbrižnim igrama i nevinim maštarijama od kojih neće ostati ništa, o siromašnom a ipak toplom i nežnom seoskom životu, o živopisnoj i ujedno sablasnoj prirodi bosanskog kraja, o djetinjstvu i nedoživljenoj budućnosti. O jakim emocijama i stanjima koja zauvjek obilježe čovjeka Magdalena Blažević piše glasom mrtve djevojčice, stvarajući priču koja nadilazi Žepče i okolna sela i vrijeme u koje je roman smješten, i postaje univerzalna himna protiv ratovanja. Roman buja od života i ljepote, sve vrvi od boja, mirisa, zvukova, poetičnih slika bremenitih simbolima, i upravo taj kontrast sa smrću i užasom ispričan detinjim glasom čini roman izuzetno potresnim. U kasno ljeto se čita sporo jer snažne emocije izviru iz svake riječi, a očaravajuća poetičnost savršeno preciznih rečenica pokazuje nesvakidašnji dar koji je Blažević svrstao u najbolje današnje spisateljske glasove s naših prostora.