Da nije bilo jednog sna, ova knjiga nikada ne bi bila napisana. Taj san, koji opisuje Džon Frimen u predgovoru, ubijedio je Junga da treba, zapravo da je dužan da objasni svoje ideje onima koji nemaju posebnih znanja o psihologiji. U pitanju je poslednje Jungovo djelo na kojem je radio posljednjih mjeseci svog života. U ovoj knjizi, Jung i njegovi saradnici razvijaju ideju da čovjek može postati cjelovito biće samo ako prihvati i istraži sopstveno nesvjesno koje se u čovjekovom životu najflagrantnije manifestuje kroz snove i simbole. Svaki san predstavlja direktno, lično i smisleno obraćanje sanjaču. To obraćanje koristi simbole zajedničke cijelom čovječanstvu, ali ih uvijek uposebljuje na potpuno različit, individualan način.