ANIKINA VREMENA

Andrićeva duža pripovjetka „Anikina vremena” ispripovijedana je iz pozicije sveznajućeg pripovjedača. Počinje pričom o tragičnom kraju dobrunskog popa Vujadina Porubovića, ženomrsca i voajera, i gašenju njegove loze. Toj porodici je pripadao i prota Melentije koji je živio u doba „Anikinih vremena”, kada se „pronevaljalila jedna žena vlahinja”.

Anika je bila kći pekara Marinka Krnojelca i „tuđinke” kako su kasabalije nazivale njegovu ženu dovedenu iz mjesta gdje je ležao robiju. Kao tuđinku mještani su doživljavali i Aniku, prerano odraslu djevojčicu. Kako često biva sa Andrićevim ženskim likovima, umjesto nenaočite djevojčice, jednoga jutra u crkvi se pojavila vitka, bjeloputa djevojka krupnih očiju, u koju se zagledao jedan od viđenijih momaka. Međutim, naklonost između ljepotice i momka obilježenog tragičnim ljubavnim iskustvom, naglo se prekida. Narednih godina mladić je bježao od Anikinog „muklog, teškog glasa, bijelog lica bez osmejka”, a djevojka „se objavila” i „otvorila kuću muškarcima”.

Priča o Aniki je istovremeno priča o postojanju ali i prolaznosti zla.