DRŽAVA - PLATON

Platonova Država (????????, Politeia, oko 380. p.n.e.) predstavlja jedno od najvažnijih djela antičke filozofije, kamen temeljac savremene politikologije, ali isto tako i izvanredno književno dostignuće koje vijekovima zaokuplja pažnju kako stručne javnosti, tako i tzv. „običnog” čitaoca. Pojam idealističke filozofije ovim djelom dobija svoju definiciju jer Platon pišući o idealnom državnom uređenju, ne govori o već postojećoj državi, već o onoj idealnoj koju bi tek trebalo stvoriti.

Bertrand Rasel je prepoznao tri dijela Države:

Od I-V knjige Sokrat vodi raspravu o pravičnosti. Predstavljena je utopija idealnog društva i način obrazovanja čuvara države (vojnika).

U VI i VII knjizi Platon definiše „filozofe” zato što oni predstavljaju idealne vladare takve zajednice. Filozofi moraju postati kraljevi ili kraljevi moraju postati filozofi. Alegorija o pećini predstavlja centralni dio čitave knjige u kome se raspravlja o prirodi našeg obrazovanja i potrebi za njim.

Treći stalež čine radnici, seljaci, trgovci i robovi.

Od VIII-X knjige raspravlja se o modalitetima najboljeg (i najgoreg) državnog uređenja: timokratiji, oligarhiji, demokratiji, tiraniji.

Savremeni čitaoci i teoretičari percipiraju ovo Platonovo djelo prije kao teoretsko, negoli praktično uputstvo za dobro upravljanje državom. Čak i 24 vijeka pošto je napisano, ono nam nedvosmisleno ukazuje na neraskidivu, reklo bi se, prirodnu vezu između političkih ciljeva i njihovog uticaja na svakodnevni život ljudi.