JADNICI II tom

Kad je Kozeta izlazila s njim, naslanjala mu se na ruku, ponosna, srećna, punim srcem. Žan Valžan se u mislima topio od milošte na sve ove znake tako isključive nežnosti koja je zadovoljna njim samim. Siroti čovjek je drhtao poplavljen nekom anđeoskom radošću; on je ushićeno uvjeravao samoga sebe da će to trajati cijeloga života; govorio je samom sebi da on zaista nije toliko patio da bi zaslužio tako sjajnu sreću, i hvalio je Boga, u dubini svoje duše, što mu je dodelio da njega, bednika, tako voli ovo nevino biće.