KAD PLAMEN PROGUTA SVE

Čudno je čega se sjećamo nakon tragedije. Zaglušujući prasak kada je kuća eksplodirala. Parališući strah dok sam je tražio. Zasljepljujući dim zbog kojeg su me pekle oči. Dok sam živ, u moju dušu biće urezana potresna spoznaja da osoba u mom naručju nije moja žena. Bri i ja jedini smo preživjeli – ali ni ona ni ja nismo bili živi posle te noći. Kao samohrani tata, koji nema gdje da ode, preselio sam se u njenu kuću za goste. I nekako smo, kroz krivicu i tugu, stvorili neverovatan tim. Prošle su godine, ali se osmijeh polako vratio na njeno lice.