KNJIGA PISAMA 92 - 95
- Izdavač: KRUG
- Pisac: Filip David Mirko Kovač
- ISBN: 86834630905
- Format: 21cm
- Mjesto izdanja: Beograd
- Pismo: Latinica
- Povez: Tvrdi
0.00 €
-10%
Uštedjeli ste
0 €
Poštovani, traženi artikal je trenutno rasprodat. Možete ga poručiti putem e-mail adrese online@gradskaknjizara.me. Molim Vas da naznačite naziv i količinu artikla koji želite da poručite. Hvala! Vaša Gradska knjižara.
- Sigurna kupovina
- Brza isporuka
- Besplatna dostava (preko 30€)
- povrat
Bio je početak zime 1991. kada sam na pustom beogradskom trgu Slavija ispraćao Mirka i Bobu. Jednim od poslednjih autobusa za Rovinj preko Mađarske napuštali su Beograd.
Za mene, ovaj odlazak, nasilan i bolan, bio je pouzdan dokaz kako ulazimo u mračna vremena, u tešku i neizvjesnu budućnost. Provijavale su prve pahulje snega, hladan i tmuran beogradski dan. Jedini sam se našao na tom sumornom ispraćaju.
Mirko Kovač bio je moj svakodnevni važan i dragocjen sagovornik, u vremenima kada se sve lomilo i raspadalo. Narastale su opasne i rušilačke strasti koje će uskoro zapaliti prostore nekada zajedničke domovine.
Mirko Kovač se zaustavio u Rovinju, u teškoj egzistencijalnoj situaciji, u iznajmljenom stanu, bez svoje dragocjene biblioteke, u očajnoj poziciji apatrida, sa neizvjesnom budućnošću u ratom zahvaćenoj Jugoslaviji. Tada su počela naša dopisivanja, bez prevelike nade da će pisma stizati na upućene adrese, u vremenu kada su prekinute i telefonske veze, a mržnja i zločini uzimali sve više maha i postali tragična sudbina mnogih.
– Filip David
Za mene, ovaj odlazak, nasilan i bolan, bio je pouzdan dokaz kako ulazimo u mračna vremena, u tešku i neizvjesnu budućnost. Provijavale su prve pahulje snega, hladan i tmuran beogradski dan. Jedini sam se našao na tom sumornom ispraćaju.
Mirko Kovač bio je moj svakodnevni važan i dragocjen sagovornik, u vremenima kada se sve lomilo i raspadalo. Narastale su opasne i rušilačke strasti koje će uskoro zapaliti prostore nekada zajedničke domovine.
Mirko Kovač se zaustavio u Rovinju, u teškoj egzistencijalnoj situaciji, u iznajmljenom stanu, bez svoje dragocjene biblioteke, u očajnoj poziciji apatrida, sa neizvjesnom budućnošću u ratom zahvaćenoj Jugoslaviji. Tada su počela naša dopisivanja, bez prevelike nade da će pisma stizati na upućene adrese, u vremenu kada su prekinute i telefonske veze, a mržnja i zločini uzimali sve više maha i postali tragična sudbina mnogih.
– Filip David
Nema komentara