LYRIK KLINIK

Lyrik Klinik, veliko je i nemilosrdno čišćenje duše, iskazano sjećanjem koje još odiše otužnim i oštrim bolničkim mirisima. To je mučna, istovremeno ljekovita, katarza, gorka kao oni starinski ljekovi-otrovi poslije čijeg uzimanja bolesnik noćima grozničav lebdi iznad ničije zemlje što deli život i ništavilo, neodlučan na koju će se stranu prevaliti. Takva je ova s mnogo razloga veoma lična ispovijest. Napisana je kao epifanija ali i samoironična posveta s mukom dobijenoj borbi iz koje je Radivoj Šajtinac kao pečat i doživotno podsjećanje iznio, kako na jednom mjestu kaže, „oprljeno ili osmuđeno, a tako vidljivo, štrčeće krilo".