MRAČNO DA SKORO JE NOĆ

U romanu Mračno, da skoro je noć riječ imaju skrajnuti i nevidljivi, oni koji su pod neoliberalnom glazurom pometeni pod tepih. Joana Bator miješa teskobnu istoriju i tragične legende, mržnju i porodično nasilje, sujeverje i teorije zavjere, koje kao u iskrivljenom ogledalu pružaju odraz jednog propalog društva i svijeta. Služeći se biografskom pripovješću, ona hrabro progovara o problemima koji more savremeno poljsko društvo, a kroz strahove i traume glavne junakinje Alicije prolama se gorka sudbina „palih i preživjelih“ u gradu Valbžihu podno zamka Ksjonž.

Kriminalistička zagonetka samo je povod. Ono za čim glavna junakinja zaista traga jeste istina o sebi. Ko sam ja? Šta me vezuje za rodni grad? Šta znam o svojoj majci? Šta znam o svojoj sestri? (...) Kad razum spava, bude se demoni. Zaranjajući duboko u bezdan prošlosti, Alicija Tabor izvlači na površinu mračnu istinu o svom djetinjstvu.