NORA I ZMIJA

Junaci priča Vladana Matijevića podsjećaju na stanovnike duboko poremećenog društva. Njihove ispovijesti pripadaju marginalcima – neprosvećenim, moralno posrnulim pojedincima sa ivice zakona i razuma, zatečenim u sirovim životnim okolnostima u kojima misli i postupci često izmiču uobičajenoj logici. Čak i kada pripovijedaju u prvom licu, njihovi nepredvidjivi tokovi misli, lucidna zapažanja i neobične asocijacije svakodnevne razgovore i beleške pretvaraju u upečatljive, gotovo halucinantne slike koje oblikuje mašta naratora.