O KNJIŽEVNIM ARHETIPOVIMA

Tem? ovog r?d? je porijeklo onih st?lnih sižejnih elemen?t? koji su s?činili jedinice nekog „sižejnog jezik?" svjetske književnosti. N? r?nim stupnjevim? r?zvitk?, te pripovedne sheme se odlikuju isključivom jednolikošću. N? poznijim et?p?m? one su vrlo r?znovrsne, ?li p?žljiv? ?n?liz? otkriv? d? se mnoge od njih j?vlj?ju k?o svojevrsne tr?nsform?cije prvobitnih elemen?t?. N?jpogodnije bi bilo d? te prvobitne elemente n?zovemo sižejnim ?rhetipovim?.

Poj?m „?rhetip" u s?vremenu n?uku uvodi K. G. Jung, osniv?č ?n?litičke psihologije. Poziv?jući se n? primjenu ovog termin? kod Filon? iz Aleks?ndrije i Dionisij? Areop?git?, k?o i n? neke slične predst?ve kod Pl?ton? i Avgustin?, Jung je t?kođe uk?ziv?o n? ?n?logiju ?rhetipov? s? Dirkemovim „kolektivnim predst?v?m?", K?ntovim „?priornim idej?m?" i „obr?scim? pon?š?nj?" bihejviorist?.