POSLEDNJE PROLEĆE U PARIZU

Nada umire poslednja, nakon zavjere i izdaje.

Uvijek je negdje zima. I danas osjećam hladnoću u jagodicama prstiju nagriženih strahom i godinama. U ovoj izbi koja se već naslađuje ostacima mog bivstvovanja, ne odustajem od konačne istine... Nije prošao nijedan dan mog prozeblog sužanjskog života da nisam pomislila na proljeće. Moje poslednje proljeće u Parizu.

Jedna sasvim obična starost i rutinski novinarski zadatak spojiće sudbine dvije nepoznate žene. Marija Kolčak, štićenica sanatorijuma u Tulonu, ispričaće Olgi Lašez, novinarki uglednog pariskog magazina, tragičnu priču svog života. Sudbina emigranata iz carske Rusije, mračni svijet špijunaže, odanost ideologiji, laži uhoda, demona prošlosti i patnja gulaga – iznedrile su istinu života jedne starice čija je vjera u ljubav bila isto toliko velika kao i njena bol. Gdje je granica istine, i kako pronaći hrabrost da je prihvatimo i spoznamo sebe? Da li je laž dovoljno ljekovita ako je istina surova? U igri sudbine jedini ulog je ljubav...