POTKIVANJE JAJA

„Kompozicija romana osmišljena je na izuzetan način. Svako poglavlje je poput eliptične rečenice, na prvi pogled bez izvjesnih elemenata koji su, ustvari, prisutni na jednom višem planu! I svako poglavlje ponaosob, kao i kad je ulančano sa drugima, teče, opet u vidu elipse, ka tački zajedničkog ishodišta. Eliptični roman! Roman-elipsa!

Likovi su izgrađeni u savršenoj proporciji, kako sa kompozicijom, tako i sa realno sagledanom sposobnošću čitaoca da ih percipira i emotivno se odredi prema njima. Svakom od junaka dat je idealan prostor, što ih, uz majstorske poteze „kičice“ pri oslikavanju likova (od „kroki“ stila, preko karikature, do manira kakvog impresioniste); čini nevjerovatno živima i jasno vidljivima.

Jezik je, takođe, dio priče o životnosti likova. I ne samo jezik kojim oni govore (a koji je na nekoliko mjesta briljantan!); već možda prije – jezik pripovjedača, jezik kojim progovaraju unutrašnji svjetovi junaka, njihove neizrečene misli. Upravo to što oni NE IZGOVARAJU, čini ih možda više živima i prepoznatljivima, od onoga što su u romanu izrekli.

Na bezbroj mjesta čitalac će, potpuno neočekivano, naići na čistu emociju, na sjajne metafore, na do perfekcije izbrušeno piščevo lirsko pero! Roman u cjelini jeste, u stvari, lirski, što je zapanjujuća spoznaja do koje se dolazi tek nakon njegovog čitanja!(Iz recenzije Milene Aleksić)"