PRAVILA ŽIVOTA

Drži me za ruku dok hodam po trotoarima, i grli me kada se ujutru probudim iz sna o majci. Šapuće mi da me niko drugi ne razumije i ne pušta me da idem nikuda bez nje, podsjećajući me na to da me niko nikada neće voljeti kao ona. Vučem je sa sobom u restorane i barove, gdje zajedno, potištene, sjedimo u ćošku. Spava pored mene, a njen me topli zagrljaj poput sedativa drži ispod pokrivača u dugim, nepotrebnim satima. Tuga je sila, a ja sam potpuno bespomoćna pred njom. Sa samo četrnaest godina, Kler saznaje da su joj oba roditelja ozbiljno bolesna. Nakon što se neizbježno desi i ona ostane sama na svijetu, neutješna je zbog osjećanja da više nije ničija najvažnija osoba. Tek godinama kasnije, kada se zaljubi u čovjeka svog života i postane majka, uspjeva da se izbori sa bolom. U ovom upečatljivom i neumoljivo iskrenom prvencu, autorka nas podsjeća na to da smo pred gubitkom voljenih svi samo krhka bića, povezana najjednostavnijim životnim težnjama.