PRAZNIK BEZNAČAJNOSTI

Baciti svjetlo na najozbiljnije probleme, a istovremeno ne izgovoriti
nijednu ozbiljnu rečenicu, biti očaran realnošću savremenog svijeta
a u isti mah izbjeći svaki realizam - to je Praznik beznačajnosti. Oni
kojima su poznate prethodne Kunderine knjige, znaju da njegova
želja da u roman unese „neozbiljnost“ nije nimalo neočekivana. U
„Besmrtnosti“ se Gete i Hemingvej šetaju kroz nekoliko poglavlja,
ćaskaju i zabavljaju. U „Sporosti“, Vera, autorova žena, kaže mužu:
„Uvijek si mi govorio da jednoga dana želiš da napišeš roman u
kome nijedna riječ neće biti ozbiljna... upozoravam te, pripazi se,
čekaju te neprijatelji.“ Ali umjesto da pripazi, Kundera najzad u
potpunosti ostvaruje svoj davni estetski san, u ovom romanu koji
se može smatrati iznenađujućim sažetkom čitavog njegovog djela.
Neobičan sažetak, neobičan epilog, neobičan smijeh nadahnut našim
vremenom koje je komično jer je izgubilo svaki smisao za humor.