SUMRAK ČOVEČANSTVA

Ustao sam da spremim doručak i naložim vatru. Još uvijek je bilo snega i bilo je hladno. Čak i u kući. Napukli prozor je doprinosio tome. Jeo sam i vratio se u sobu da obiđem oca. Nisam mu se približavao iz straha da me ne povrijedi. Upitao sam ga sa udaljenosti kako mu je. Nije mi odgovarao. Upitao sam ga opet. I dalje ništa. Sluteći da je u pitanju kakav trik kojim se zvijer služi ne bi li me onesposobila za dalje djelovanje, i dalje nisam prilazio. Bio sam sve glasniji u nastojanju da istrajem i izvučem odgovor ne pribilžavajući se. Majka me je čula i došla do sobe ne bi li vidjela o čemu je riječ. Pitala me je zašto vičem. Rekao sam da me otac ne čuje.