VELIČANSTVENI POSKOKOVI

„Nekolicina građana koji su se te bezvoljne, sumorne i vlažne nedjeljne večeri
zatekli na Trgu bana Jelačića nisu se ni osvrnuli za muškarcem u otrcanoj zelenoj
jakni, s kapom od smeđeg samta, što se pognut zaklanjao slomljenim crnim kišobranom.
Po izgledu je mogao biti prosjak, sakupljač plastične ambalaže, bivši
zatvorenik ili bezumnik otpušten iz duševne bolnice – jedan od onih što od tko
zna koje svoje nevolje lutaju mokrim velegradskim pločnicima. Rijetki su se prolaznici
ukrcavali u jarko osvijetljena tramvajska kola i nitko nije primijetio i našao
neobičnim kad je ovaj iza križanja s Praškom kratko, sumnjičavo pogledao lijevo
i desno i hitro skrenuo u podzemlje, niz stepenice odavno zatvorenog javnog
nužnika. Nikoga nije bilo da svjedoči kad je on otključao lokot na lancu, gurnuo
željezna vrata i ugazio u crnu lokvu i smeće.“