„Ako bi danas knjige dizale revoluciju, nazvao bih ovaj roman Olge Tokarčuk revolucionarnom knjigom.“ (Pšemislav Čaplinjski, Gazeta Wyborcza, 2006) „Olga Tokarčuk prikazuje boginju Inanu kao prvu buntovnicu u svetskoj povesti, prvu raskolnicu koja se otrgla dominaciji patrijarhalnih bogova i prevratničkom snagom podrila njihovu totalitarističku vladavinu, koja je postojala u obliku režima još pre monoteizma.“ (Katažina Kantner, Jak działac za pomoca słów, 2019) Roman Ana In silazi u Donji svijet objavljen je u Poljskoj 2006. godine. Sumerska boginja Inana bila je pionirka pohoda u zemlju smrti i ta ličnost osvojila je maštu Olge Tokarčuk do te mjere da se prihvatila „književne arheologije“ i stvaranja iz sačuvanih fragmenata cjelovite povesti o tom arhetipskom obrascu. Prikazivanjem svijeta „odozdo“, iz njegovog dubljeg, biološkog, mitološkog poretka, iz perspektive epohe „kad su bogovi bili ljudi“, autorka prenosi priču u vrijeme modernog čitaoca, u stvarnost preodjevenu u sajberpank scenografiju. Zasnivajući ga na mitu o stvaranju čoveka, ispisuje silazak u Donji svijet kao metaforu prelaska u sjenku, dajući svemu tome okvire civilizacijske promjene i povratka u budućnost, u kojoj lik buntovnice preispituje korumpirani, nepravedni, patrijarhalni poredak. Polazeći od uvjerenja da ne postoji jedna i jedinstvena varijanta mita, jer se i priče moraju pripovijedati onako kako se mijenja svijet, Tokarčukova ide korak dalje od naučne norme, metafizički proničući u zagonetke prvih principa bića i svojom reaktualizacijom mita zadirući u sve velike civilizacijske diskurse. Iako u mnogo čemu srodna prethodnim njenim knjigama, Ana In silazi u Donji svet otkriva nam novi način naracije i najavljuje specifičan, polifoni poetski izraz sagledavanja svijeta izme u „bješe“ i „biće“, oblikujući tako model „budnog pripovijedača“, poznatog iz nobelovskog govora Olge Tokarčuk.