Ovo je prvo zasebno izdanje čuvene Antologije kineske lirike koju je 1920. priredio i preveo Miloš Crnjanski. Ovde je sakupljena sva velika kineska poezija od Knjige promena, Lao Cea i Konfucija do Li Tai Poa, Tu Fua, Vang Veija. U vezi sa ovom knjigom može se podjednako govoriti o ljepoti kineske poezije i o ljepoti Crnjanskovog prevoda. „I, u Parizu, ja sam, utvrdivši tekst, provodio u muzejima, duge i svijetle noći, koje se iz vidika nisu spustile na zemlju, nego samo na vrh srebrne neke trske, na starim svilama, dovodile su me do mirnog osmijeha, kojim se jedino može razumjeti tekst Lao-Cea. Posle podna u polumračnom muzeju Gime, pre nego što je proljeće došlo, sa kamenim glavama, oko čijih usana lebdi blag, mutan osmijeh, pomagala su me bolje, nego svi rečnici i leksikoni londonskih sinologa.“ (Miloš Crnjanski)