"Kada se osvrnem na djetinjstvo, pitam se kako sam ga uopšte i preživio. Naravno, bilo je to nesrećno djetinjstvo; srećno djetinjstvo jedva da zaslužuje pažnju. Gore od običnog nesrećnog djetinjstva je nesrećno djetinjstvo u Irskoj, a još gore je nesrećno djetinjstvo u katoličkoj Irskoj.“ Ovako počinje živopisna autobiografija Frenka Mekorta, koji se rodio u Bruklinu ali je odrastao u Irskoj, u siromašnim četvrtima Limerika. Frenkova majka Anđela nema novca da prehrani djecu jer njegov otac Malaki rijetko ima posao, a čak i kada ga nađe, propije sve što zaradi. S druge strane, iritantni i neodgovorni mangup Malaki kod Frenka podstiče jedino što može da mu pruži – ljubav prema priči. Frenk živi za očeve priče o Kuhulinu, koji je spasao Irsku, i o Anđelu na sedmom stepeniku, koji donosi djecu njegovoj majci. Možda je Frenk i opstao upravo zbog tih priča jer živi u siromaštvu, na ivici je gladi i skuplja ugalj kraj puta da bi se grijao, dok povremeno trpi grubosti od rođaka i susjeda. Ipak, uspijeva da preživi kako bi nam rečito i kitnjasto ispričao svoju priču uz veliku dozu praštanja.