Baudolina, rođenog od sasvim prostih roditelja negdje na sjeveru Italije, krase dva talenta: sposobnost da brzo uči nepoznate jezike i vještina da, kada se ukaže potreba, vješto slaže. Dok je još bio dječak, Baudolino je u šumi slučajno sreo tajanstvenog vojskovođu neke od stranih vojski koje su u tim turbulentnim vremenima krstarile Evropom. Vojni je zapovijednik, oduševljen dječakovom inteligencijom i spretnošću, poveo Baudolina sa sobom. Taj tajanstveni ratnik nije bio niko drugi do veliki Fridrih I Barbarosa, car Svetog rimskog carstva. Na granici vjerodostojne istorije i potpune fantazmagorije odvijaju se Baudolinove avanture. Na stranicama ovog romana, kao neke groteskne i šarene srednjovjekovne iluminacije kriju se likovi svetaca, pustinjaka, pijanica, evnuha, ratnika, careva, jednoroga, vrlih dama, kao i tajanstvenog popa Jovana i njegovog fantastičnog kraljevstva... Srednji vijek se, daleko od modernih percepcijatog perioda kao „mračnog doba“, u ovom Ekovom djelu, pokazuje kao raskošna epoha u kojoj se fantastično i stvarno neprekidno prepliću, i gdje je čovjek još uvijek mogao biti duboko zatečen i iznenađen tajnama sopstvenog svijeta. Bio je to period u kojem su neki naročiti ljudi, kao neustrašivi pioniri i istraživači, kretali na odvažna putovanja ka teritorijama koje kriju brojne opasnosti i tajne, na mjesta koja se još ne nalaze na mapama svijeta. Srednji vijek, u Ekovoj prozi, tako postaje enigma, neispitani svemir sa zvijezdama, galaksija nepoznatih svjetova koji nude brojna iznenađenja.