Naslonjena na anglosaksonsku literarnu tradiciju na Blakea, Pounda, Wirginiu Woolf, Bakićeva u svojim stihovima progovara prvenstveno vlastitim, autentičnim iskustvom i glasom. Jezgrovito i izuzetno lično ova sjajna pjesnikinja razlistava zamršene puteve ljubavi i patnje koje ruža skriva.