Voljela bih da pronađem žene slične meni. Nesavršene, često nedorasle situaciji. Majke koje se ne oduševljavaju svom novorođenom djecu na svijetu zato što priznaju da je većina njih stvarno ružna. Majke koje preskaču stranice kad uveče čitaju priču za laku noć. Ukratko, normalne majke. One sigurno postoje, zar ne? Razoružavajuće intimno, dirljivo i otvoreno, glavna junakinja Ana govori o roditeljstvu, ljubavi i praštanju. Dok čeka drugu bebu, Anu razdiru razni strahovi i plaši se svega: buke, gužve, smrti, patnje, porođaja, da ne umije da voli, da previše voli, a najčešće – sebe. Da bi se izborila sa strahovima ide na psihoterapiju, a dok razgovara sa terapeutom, sa mnogo humora prisjeća se djetinjstva, zastrašujuće figure oca zbog koga je majka morala da donese teške odluke, a pred nama se polako sklapa slagalica Aninog života iz koje izranja slika majke, preduzetnice, blogerke i romanopisca.