Na jednoj pustoj vijugavoj stazici, pustoj kao da se nalazi negdje na kraju svijeta, ležala je jedna cipela. Ležala je tako, sa svojim đonom, i pertlama, i isplaženim jezikom, sama i napuštena, sve dok na nju nije nabasao Skitnica, koji je prolazio tim pustim krajem. On je volio da ide bos, pa mu cipela nije bila od koristi, ali pošto je putovao svijetom i bio vrlo vešt u smišljanju priča, odmah je shvatio da ta cipela krije neku neobičnu dogodovštinu.
