“Jupiter nija na zemlji mogao vidjeti ništa ljepše od Katonovog samoubistva”, izjavljuje Seneka, Ipak, koliko zbrke, koliko protivrječja, da pođemo od pojedinosti kod Plutarha, kvare ovu dobrovoljnu smrt, najslavniju u istoriji Zapada? Katonovi rođaci, prijatelji, sinovi prozreli su njegovu namjeru da se ubije, te su mu, za vrijeme večere, ukrali mač koji je visio iznad njegovog uzglavlja. Katon ne zna da li da ga smjesta traži natrag, uz opasnost da otkrije svoju nakanu, ili bi mu možda mudrije bilo da se pravi ravnodušan i zavarava ukućane kako još nije odlučio da umre. Iako je njegova skrivena namjera čvrsta i čista, iako u njemu ništa ne oklijeva pred činom koji hoće da izvrši i smislom koji hoće da mu prida, on do poslednjeg trena mora primjenjivati lukavstvo i nasilje, vodeći protiv onih koji bi da ga spasu njegove sopstvene volje krajnje iscrpljujuću borbu. Upravo je izudarao sluge, grdi sinove, svađa se sa prijateljima. Na koncu mu vraćaju mač: “Sad stojim, veli, sebi na raspolaganju.”