Priča o osjećanjima koja se ne mogu kupiti, o neizbežnom sukobu pravih ljudskih vrijednosti i vrijednosti današnjeg vremena. Na peronu željezničke stanice u Istanbulu, Ata-efendija sa strepnjom dočekuje pomalo nespretnu, stidljivu i neugledno obučenu djevojku iz provincije, kćerku svog rođaka Jašara kojeg godinama nije video. Dobio je pismo od njega, u kojem ga moli da primi njegovu Ajšen jer on zbog poslovnih obaveza ne može da se brine o njoj. Ata i njegova žena Uftade isprva nisu oduševljeni idejom da hrane još jedna gladna usta, ali zbog novca koji je Jašar ubacio u pismo i obećanja da će poslati još, njihov stav se ipak menja.