Posljednja knjiga koju će Niče, u dramatičnim okolnostima, napisati (1888) samo nekoliko nedelja prije svog konačnog sloma, a koja će prvi put biti objavljena tek 1908. Zagonetno djelo, jer niko takvo nije stvorio o sebi kao osobenu intelektualnu autobiografiju. U njemu autor dočarava sopstveno viđenje svoga djela, razvoja i, uopšte, života. Kataklizmički ispituje likove s kojima se poistovećuje i kataklizmički najavljuje svoje daljnje razotkrivanje svih vrijednosti. To je konačan izraz Ničeovog glavnog uvjerenja. Njegova duhovna oporuka. Filozofsko delo pisano pred smrt, ima izvjesno vidovito predosećanje, svojstveno ljudima intenzivne duše i velike usamljenosti. Testament velikog filozofa, namijenjen samo odabranima i retkima, nasuprot volji samog Ničea štampan i priređen za sve nas.