„Tebi govorim, sveti Baale gore na nebu, ti ne postojiš, ali kad bi postojao, ja bih te prokleo tako da bi tvoje nebo zadrhtalo od paklenog ognja. Tebi govorim, dao sam ti svu svoju snagu, a ti si je odbacio, i ja se zauvijek okrećem od tebe, jer ti nisi znao čas blagosti svoje. Tebi govorim, znam da ću umrijeti, pa ipak, pred vratima smrti, prezirem te, nebeski Apise. Upotrijebio si silu protiv mene, a ne shvataš da se ja nikad ne sklanjam pred nevoljom. Zar ti to ne znaš? Jesi li možda spavao dok si stvarao moje srce i moju dušu? Tebi govorim, sav moj život i svaka kap krvi u meni s radošću te prezire i pljuje na tvoju milost. Od ovog trenutka odričem se svih tvojih djela i čitavog tvog bića, prokleću svaku svoju misao koja krene ka tebi, iskidaću svoje usne ako samo izgovore tvoje ime. Tebi govorim, ako uopšte postojiš, govorim ti svoju posljednju riječ u životu i smrti, govorim ti zbogom. A sad ćutim i okrećem se od tebe, odlazim svojim putem...“