Jedan od najvećih putnika današnjice, kojem je osim životne ljubavi putovanje odavno postalo i profesija i književni kredo, geopoetičar i „kum“ beogradskoj kući Geopoetika s početka devedesetih, napisao je novu knjigu hodočašća po evropskom kontinentu. Među opisima djelova „garderobe“ ove Stare dame našlo se i nešto „odjevnih predmeta“ iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske. No, tu su i skandinavski predjeli, posjeta Trstu, Galiciji, Parizu, Veneciji... Knjiga počinje i završava se posjetom njegovoj rodnoj Škotskoj (da podsjetimo, Vajt decenijama živi u francuskoj Bretanji). Svoj sopstveni gost? Da, jer cijela knjiga odiše čudnovatim odmakom od samoga sebe, pa i slika koje se opisuju... kao da je riječ o nekom ubrzanom putovanju, prolasku kroz već viđeno, potvrđivanju već znanog. Doduše, ako je ikome svijet poznat – onda bi to trebalo da je Kenetu Vajtu. Otud je svejedno na koje vrijeme se odnose putešestvija po Beogradu, Puli, obodu Balkana, Jadrana ili raznih severnih mora Evrope: to su pre svega susreti s ljudima i prirodom. Čitaoci Vajtovih knjiga setiće se da je ovaj redosled u većini njegovih ranijih knjiga bio, ipak, obrnut!