Roman o Dučiću Godine 1943. Jovan Dučić, veliki pjesnik i diplomata, nalazi se u Americi. U kući na obali jezera Mičigen on u sjećanje priziva scene iz teškog djetinjstva, hapšenja i progone koje je doživio od austrougarskih vlasti zbog patriotskog rada. Zdravlje mu je narušeno, naročito nakon vijesti o Jasenovcu, ali ga to ne sprečava da piše svoje poslednje redove i proglase. Ljut i besan, razočaran u jugoslovenstvo, svom sekretaru započinje priču o uzbudljivom životu, priseća se mostarskih dana, druženja sa Aleksom Šantićem, ali i Bijeljine i prve velike ljubavi. Govori o svojim susretima sa Pašićem, Apisom, kafanskim danima sa Nušićem i Tankosićem, ali i o prvim ljubavnim aferama u srpskim novinama, čiji je učesnik bio. Dane u Rimu smatra najuspešnijim, gdje se kao diplomata „rvao i poštovao“ sa Musolinijem i potajno se nadao da će mu Duče izručiti Pavelića, jer je želeo lično da mu stavi omču na vrat. Sve vrijeme ga kroz rimske dane prati i misteriozna A., kraljeva rođaka, udata žena upola mlađa od njega, sa kojom je u strasnoj vezi.