Prvi dio Dogodilo se. Ipak i najzad: Bob Dilan je svoj život i pero uzeo u svoje ruke i dao nam na uvid fragmente svog bogatog stvaralaštva. Poslije stotina knjiga i hiljada tekstova koje su o njemu objavili drugi, evo ga u ulozi sopstvenog tumača. Hronike nisu standardna autobiografija niti samo ispovijest; već vrlo važan dokument o vremenu i životima nekoliko poslednjih generacija druge polovine 20. vijeka koje su verujući u utopiju menjale svije(s)t. Dilan nam Hronikama pokazuje kako se istovremeno biva učesnik i svjedok. Koliko je (bio) važan i jedinstven učesnik, svi smo znali. Sada vidimo koliko je i važan hroničar; briljantnog pamćenja, istančanog zapažanja, književno originalnog jezika, nepatetične iskrenosti, zdravog humora i umjerenog cinizma. Dilan je pisac koji je naučio kako da iskušava čitalačko nestrpljenje: Hronike se čitaju kao najzanimljiviji roman u kojem ni redosled pisanja ni sled događaja nisu hronološki poređani. Kao da je zaželeo da nam kaže kako je njegov život niz hronika, ali ne i hronologija. Da li je zato najavio Drugi i Treći deo ove knjige?
