Riječ je o romanu sjećanja na djetinjstvo u Rusiji, čiju ljepotu i čistotu nisu uspijevali da naruše ni strašni odrasli ni surovi komunizam. Dva pionira, članovi omladinske organizacije, pokušavaju da povjeruju u svijet koji im obećavaju pionirski i razni drugi rukovodioci. No, nešto u molu vazduha, u stišanim razgovorima roditelja, u ćutanjima ispod lampi, u plaču majki u trenutku kada su uvjerene da ih niko ne gleda, dječaka - glavnog junaka ove proze, navodi da zauvijek posumnja u ideale kojima ga opkoljavaju odasvud.
