U savremenom društvu manipulacija riječju je postala sasvim uobičajena pojava. Budući da govor zauzima središnje mjesto u javnom životu, umnožavanje tehnika kojima se ljudi, i bez njihovog znanja, prisiljavaju na promjenu mišljenja ili ponašanja, izgleda ugrožava same temelje demokratije. Da li je neki nejasni osjećaj da živimo u „svijetu laži” uzrok novim oblicima individualizma i povlačenja u sebe? Da li se svi oblici komunikacije i rasprava u tzv. demokratskoj javnosti, mogu smatrati podobnim? Pokušavajući da odgovori na ta pitanja, uz pomoć brojnih primjera iz svijeta politike, reklame, psihoterapije i komunikacija, Filip Breton analizira različite tehnike manipulacija kojima obiluje naše okruženje. Po njegovom mišljenju, postoje kognitivna i afektivna manipulacija. Prvom se javno mnjenje zatvara u krug neosnovanog i pogrešnog rasuđivanja, a onom drugom se, zahvaljujući erotici, hipnozi i ponavljanju, djeluje na osjećanja kako bi se nametnule inače neprihvatljive poruke. U tom smislu, autor detaljno analizira kako diskurs ekstremne desnice, tako i primjere iz propagandne kampanje za cigarete. Međutim, Bretonov poduhvat se ne završava raščlanjivanjem tehnika manipulacije, koje odvaja od tehnika argumentacije. Pored toga, on analizira slabosti savremenog društva, kao i mogućnosti da govor ponovo postane djelotvorno oruđe demokratskog društva. Breton uvodi originalni pojam slobode primanja, bez koje bi sloboda izražavanja ostala privilegija moćnika.