IZMEĐU ČINOVA

Pisanje je za Vulfovu bilo jedino utočište. Između činova oda je skladu i neskladu. Sve se tu dešava na marginama, na ivicama, između činova. Ona stvara napetost tako što nas primorava da zamislimo kakav je osjećaj kad si istovremeno i vidljiv i nevidljiv, i unutra i napolju, stvaran i nestvaran, glumac i publika, zvijer i žena, tišina i buka, davljenje i plutanje, javan i privatan, visokouglađen i veselo srdačan. Kakav je osjećaj kada si i ono što se glumi i ono što se ne glumi, kada si i odrastao i neodrastao, kada osjećaš ljubav i mržnju, stojiš na pragu između mira i rata. ,,Ali šta je ona mogla znati o nama samima.\" Kad vidiš stvarne laste. Kad vidiš nestvarne laste. Kad si prosječan i neobuzdan. Kad si u društvu i mimo društva. Kad si prošlost i sadašnjost.