DOŠLO JE VRIJEME DA SE KRUNIŠE KRALJICA. Kraj takmičenja se približava, i pritisak nikada nije bio veći. Amerika, ljubavi moja, ti si sunčeva svjetlost koja se prosipa kroz drveće. Ti si smijeh koji se probija kroz tugu. Ti si povjetarac u suviše toplom danu. Ti si bistrina usred haosa. Prijetnje izvan zidina palate sve su opasnije, a raspoloženje kralja Klarksona sve surovije. Ti nisi svijet, ali jesi sve što svijet čini dobrim. Bez tebe bi moj život i dalje postojao, ali ništa više od toga. Amerika i Makson tek počinju da shvataju koliko će žestoko morati da se bore za budućnost koju žele, i da je za ljubav potrebno mnogo više vjere nego što su do tog trenutka bili voljni da pokažu.