Tom provodi najdosadniji raspust na svijetu, kod dosadne tetke i još dosadnijeg teče, u njihovoj dosadnoj kući bez dvorišta i bez djece. Povrh svega, po čitavu noć ga nervira neki sumanuti prastari časovnik koji uvijek otkucava pogrešno vrijeme. Kad sat otkuca trinaest, Tom silazi u hodnik do pobrljavelog sata, pa da bi na svjetlosti mjesečine vidio šta pokazuju skazaljke otvara vrata koja vode iza kuće i – samo što ne padne u nesvijest! Umjesto kanti za đubre i krša od automobila zatiče predivan vrt, pun raznih čudesa kao stvorenih za dječake, sa savršenim mjestima za skrivanje, kućicom na drvetu i jezercetom. U njemu se igraju neka čudna djeca, u odjeći koja je izašla iz mode prije stotinak godina, pričaju pomalo šašavo i ne primjećuju ga. Jedino ga Heti vidi. Ko je ta tajanstvena djevojčica? Odakle mu je poznata? Jesu li oni duhovi? Ili je Tom duh? Pa šta i ako jesu, to ne znači da ne mogu zajedno da provedu fenomenalan raspust.